Jedno od najbrže rastućih područja danas je područje informacijske tehnologije (IT). Sve smo više ovisni o IT-u oko nas, a posebno smo toga svjesni sada, u vrijeme „novog normalnog“, kada se veći dio svakodnevnog života preselio u virtualni svijet.
S novim tehnološkim postignućima dolaze i novi termini, i to na engleskom jeziku, što je dovelo do njegovoga izrazitog širenja, pa je dobio i razne nazive (Netspeak, Netlish, Weblish, Internet language, cyberspeak, electronic discourse, electronic language, interactive written discourse, computer-mediated communication), a kao novi lingvistički medij, dobio je i posebnu disciplinu koja ga proučava – internetsku lingvistiku.
Veliku količinu novotvorenica na engleskome jeziku teško možemo pratiti, a kamoli zamijeniti ili prevesti odgovarajućom hrvatskom riječju, pa lektoriranje takvih tekstova balansira između prihvatljivog i razumljivog, kada se odlučuje između, primjerice, dodirnice i touchpada.
Neprilagođeni anglizmi – neprilagođeni kroatizmi
U procesu lektoriranja, a sve kako bismo bili u duhu hrvatskoga jezika, nastojimo i želimo promovirati i koristiti hrvatske riječi za određene pojmove iz područja IT-a.
Međutim, to često izaziva podsmijeh govornika, koji te riječi doživljavaju više „stranima“ od stranih riječi, pa im je ponekad potrebno dodatno objašnjenje.
Ne treba zaboraviti da su ne tako davno i računalo, tipkovnica i miš bile novotvorenice i vjerojatno su izazivale isti takav podsmijeh, a danas su neutralne riječi hrvatskoga jezika. S druge strane, ovakav uvjetno rečeno jezični purizam ponekad izaziva negodovanje naručitelja lekture, jer u konačnici dobiva tekst koji nije razumljiv, pa lektor nerijetko mora popustiti pred pritiscima i ostaviti neprilagođene anglizme kako bi zadovoljio zahtjev razumljivosti.
Stoga se nalazimo u zatvorenom krugu – želimo doprinijeti njegovanju hrvatskoga standardnog jezika, jačanju svijesti o važnosti njegova očuvanja i podizanju jezične kulture, ali želimo i da tekst koji proizvedemo bude razumljiv krajnjim korisnicima.
Portal Bolje je hrvatski, na primjer, aktivno predlaže zamjene za neprilagođene anglizme, ne samo iz svijeta IT-a, već i drugih područja, i ti su napori koliko-toliko urodili plodom, no promjene se najteže prihvaćaju u svijetu IT-a. S jedne strane, to je vjerojatno zbog snažne orijentiranosti ciljane publike k izvornom engleskom jeziku, iz kojega crpe nove pojmove. Pri tome, jezična nam ekonomija nalaže da budemo pragmatični i koristimo jedan resurs za jednu stvar, pa postoji stanoviti otpor prema novim, hrvatskim rješenjima. S druge strane, uzrok možemo naći i u brzini razvoja IT-a koju ne možemo pratiti jednako brzim smišljanjem novih pojmova.
Lektura ili kompromis?
U procesu lekture tekstova iz područja IT-a, u tom višeslojnom iščitavanju i ispravljanju teksta, lektor mora neprestano donositi odluke s obzirom na točnost i preciznost u skladu s pravilima standardnog hrvatskog jezika i jezične slobode. Tu nije samo riječ o terminološkim pitanjima, iako su ona najočitija.
Dakle, softver i hardver, koji su već prilagođeni hrvatskom jeziku, ili „hrvatskije“ inačice, sklopovlje i programi? Tablet, kao sveprisutni pojam, ili pločasto računalo, za koji je upitno je li prosječnom govorniku razumljiv?
Zatim postoji čitav niz anglizama za koje uopće nemamo zamjene: ultrabook, roaming, housekeeping (računala) i drugi. Osim toga, glavobolje zadaju i oni problemi koje prosječan govornik ne primjećuje, ali ih bez problema koristi, kao što su Android operativni sustav, internet bankarstvo, za koje ponekad imamo, a ponekad nemamo rješenje, no u svakom slučaju krše pravila hrvatskoga jezika.
Svakako u današnjem vremenu globalizacije engleski jezik kao lingua franca mnogih područja pruža gotova rješenja za nove stvari i pojmove. No, ponekad se i kada nije potrebno pretjeruje u uporabi isključivo engleskih termina za nešto što se može reći i na hrvatskome jeziku.
Preuzimanje strane riječi pasivna je radnja, dok je stvaranje nove, vlastite riječi čin jezične kreativnosti.
Jezik se stalno razvija; ako se ne razvija, onda atrofira.
Svaki jezik ima potencijal u stvaralačkom smislu i potrebno je samo aktivirati ga.
Dakle, nije problem u jeziku, jer on može stvoriti sve što je potrebno, već je problem u čovjeku koji se mora naučiti služiti tim složenim alatom, jezikom.
Lektori, dakle, kao zagovornici hrvatskoga jezika, nisu samo pravopisni provjernici (ilitiga spelling checkeri), već i kreativni sustvaratelji novih jezičnih rješenja u hrvatskome jeziku i strogi čuvari njegovog integriteta.
U protivnom, vrlo nas lako može zamijeniti jedna napredna programska podrška (ilitiga softver) u budućnosti.
Autorica članka: Jana Kegalj, lektorica i prevoditeljica za engleski jezik
