Čak se ni najvažnija sporedna stvar na svijetu ne može odvijati bez nas. Tu smo mi prevoditelji dakako još sporedniji, ako se tako može reći, jer svjetla pozornice uperena su u nogometaše i njihove vratolomije. Sasvim pošteno!

Slučajno sam 2011. godine naišla na tečaj za prevoditelje u sportu, konkretno u nogometu, koji se jednog lijepog proljetnog vikenda održavao u Milanu. Zašto ne?! Tada sam, više-manje kao i sada, pokazivala interes prema raznim temama pa se nisam bojala ni nogometa. Daleko od toga da sam sportski tip ili da me nešto ili netko posebno vezuje za nogomet. Sasvim suprotno, pojma nisam imala u što se upuštam. Utoliko je bio i zanimljiv, čak i komičan, trenutak kad je predavač pokrenuo prezentaciju i pred našim očima se stvorilo tridesetak grbova najpoznatijih i najvećih europskih nogometnih klubova. Tišina je zavladala kad je uslijedilo pitanje da ih imenujemo. Prepoznala sam možda dva grba. Toliko o mom predznanju.

Što sve prevoditelj treba znati: od stručnih termina do (manje) poznatih klupskih podataka

Međutim, prevoditelji uče dok su živi pa me taj pristup uopće nije uplašio. Neće mi valjda biti teško naučiti imena svih klubova u Europi? A onda smo saznali da se od nas očekuje da poznajemo sve klubove, njihove trenere, po mogućnosti i igrače, barem one najpopularnije, sastav nacionalnih reprezentacija, njihove trenere i … e, to je već bilo malo zahtjevnije. Pazite, to je zasad bila samo Europa, jer je plan bio da iduće godine radimo na Europskom prvenstvu kao prevoditelji za tiskovne konferencije.
Postoje ljudi (uglavnom su to muškarci, a njih je među prevoditeljima vrlo malo) koji to znaju, kao što bih ja znala imenovati pedesetak svjetskih dizajnera obuće. Ali postoje i žene koje sve to mogu jednako dobro naučiti. I doista, bilo nas je četrdesetak: danski, talijanski, njemački, norveški, francuski i da dalje ne nabrajam, a bio je tu i hrvatski.
Tečaj je prošao kroz smijeh, naravno, jer su nam morali doslovce nacrtati što je to zaleđe, objasniti škare, fintu i centaršut, a bilo je i znoja dok smo vježbali prijevod presice na kojoj umoran i vidno iscrpljen nogometaš nakon utakmice još uvijek pod dojmom jedva uspijeva složiti rečenicu, pa mrmlja, i ne razumije ga se baš dobro, a mi kao prevoditelji moramo slagati smislene rečenice s porukom, a ne samo nepovezano nabacivati riječi.

Europsko prvenstvo u nogometu 2012.

Došao je i Euro 2012. Naš je zadatak bio jednostavan: prvo pratiti sve utakmice reprezentacije za koju prevodite. Bio je to onaj predivan sastav: na vratima Pletikosa, braniči Srna, Ćorluka, Šimunić i Vida, vezni Rakitić, Kranjčar i Modrić te u napadu Olić, Da Silva, Mandžukić. Odgledala bih, navijala pa prije kraja utakmice palila računalo i povezala se na online platformu, uključila na presicu i prevodila na pivot jezik, engleski naravno, kako bi odmah za mnom lektor provjerio točnost i slao moj prijevod u odmaku od 10 minuta na kanal s kojeg su ga preuzimale TV i radio postaje, dnevne novine i časopisi. Istovremeno se prijevod slao kolegama prevoditeljima koji su s engleskog prevodili na svoje jezike. Osjećala se ta napetost, trnci bi prožimali prste koji su pokušavali držati tempo i tipkati što brže. I sve je obično bilo gotovo u pola sata. Katkad su te tiskovne konferencije bile pune elana i uzbuđenja, a katkad malo potištene, ali trebalo ih je odraditi.

I da, sada nam je svima bilo jasno zašto je potrebno naučiti i znati sve one informacije s početka teksta: netko će, na primjer, spomenuti dribling s klupskim kolegom (morate znati u kojem klubu zajedno igraju), dodati da je sve naučio od svog trenera u Bayernu ili Montpellieru, ili da mu je drago što napokon igra rame uz rame s prijateljem iz Ajaxa. Treba znati imena i prezimena i točno ih pisati i izgovarati, znati koju poziciju igraju pojedini igrači da ne bi došlo do pogreške ili slučajnih lapsusa. Što više informacija znate, to je lakše razumjeti i prevesti tiskovne konferencije. Obično obiluju informacijama, novinari ne postavljaju samo pitanja već rade duboke analize, s konkretnim referencama na upravo odigranu utakmicu (zato je bitno pratiti prijenos), a često se dogodi da premoreni igrači jedva uspiju sabrati misli, a mi si ne možemo dopustiti nerazumljivo prenošenje i moramo lijepo upakirati ono što čujemo.
Euro 2012. je bila uvertira u Rio 2014. Drugi kontinent, izbornik, više-manje sličan sastav, ali drugačiji rasplet. Hrvatska reprezentacija te godine na Svjetskom prvenstvu nije briljirala, ali je barem na onih nekoliko tiskovnih konferencija imala stručne i iskusne prevoditelje. I vi ih možete imati ako ih potražite u STIP-u.

Autorica teksta: Nicoletta Balija, prevoditeljica za talijanski i engleski jezik