Kao prevoditelji dolazimo u doticaj s tekstovima raznih tematika, a kao pravni prevoditelji već imamo poprilično definirana očekivanja o formi i jezičnom oblikovanju teksta kojega treba prevesti na strani jezik.
Međutim, što učiniti s govorom ili izjavom svjedoka u sudskom slučaju koji su puni – psovki? A pritom odvjetnik kaže da je vrlo važno pokazati emocionalno stanje svjedoka, koje se najviše očituje kroz – psovke!
Prevođenje vulgarizama izazovno je jer zahtijeva od prevoditelja dobro poznavanje strane kulture i mentaliteta. Vulgarizmi znaju biti vrlo šaroliki, pa čak i kreativni i osebujni. Oni predstavljaju svojevrsnu dodanu vrijednost poruci, razjašnjavajući njezino značenje, govornikov stav i intenzitet emocija.
Strategije prevođenja
Suočeni s takvim „iznadjezičnim“ izražavanjem, moramo odlučiti kako najbolje pristupiti prijevodu.
Pronaći savršen prijevod? Hm, nije uvijek jednostavno. Možda postoji sličan koncept u ciljnom jeziku, ali za to prevoditelj mora dobro poznavati strani jezik.
Preformulirati? Nećemo vjerojatno ostati vjerni tekstu, ali u nedostatku boljega….
Doslovan prijevod? Strašno! Vjerojatno ćemo dobiti neku nerazumljivu strukturu koja nikako neće odražavati ni poruku ni stav govornika.
Svjesno i nesvjesno cenzuriranje psovki
Neki prevoditelji svjesno ili nesvjesno cenzuriraju psovke. Nesvjesno ih cenzuriramo jer smo kulturološki određeni i naučeni da je jezik u pisanom tekstu umjereniji i kontroliraniji nego govoreni, a to se naročito odnosi na psovke.
Svjesno ih ponekad cenzuriramo kroz diskrecijske odluke prevoditelja o tome što bi odgovarajući prijevod trebao sadržavati.
Primjerice, u prijevodu sa španjolskoga, koji često koristi psovke, na japanski koji nije sklon takvom intenzivnom izražavanju, prevoditelj će vjerojatno izostaviti dijelove ili čitave psovke iz kulturalnih razloga. Pitanje je što se događa u suprotnom smjeru – bi li prevoditelj dodao psovku u tekst da prenese isti ton?
Neka istraživanja književnih prijevoda pokazala su da se čak do 40% psovki izgubi u prijevodu, bilo da su izostavljene ili su zamijenjene neutralnijim izrazom. Koliko se puta s podsmijehom osvrnemo na prijevode psovki u titlovima filmova, koje su uglavnom svedene na par „društveno prihvatljivih“ varijanti.
Što stvarno prevodimo?
Promotrimo malo samo jedan primjer vulgarizma iz hrvatskog jezika da ilustriramo svu složenost ovog problema – glagol jebati. On dolazi u nizu izraza koje možemo stupnjevati od bezazlenih hipokoristika, koje izgovaramo čak i pred djecom, kao „Jebemu miša!“ i ne uzimamo ga ozbiljno. Zatim, dolazi u nizu izraza obojenih ili situacijski („Jebo te sendvič s parizerom“), profesionalno („Jebala te poluosovina“), metaforički („Jebo te led“) pa od niza individualno sastavljenih izraza valjanih samo u tom nekom trenutku („Jebo ih Asurbanipal“ – što je pjesnik tada htio reći, tko zna?).
Upotreba tog glagola ponekad izražava oduševljenje, a ponekad razočarenje. Naravno, pomalo dolazimo i do suprotnog, negativnog pola – „Jebemti mater/oca“ i slične inačice sa životinjama i intimnim dijelovima tijela, koje imaju za cilj uvrijediti, iskazati ljutnju, prijezir i slično.
Prevedimo na engleski
U engleskom je djelomični ekvivalent „fuck“. Tu također imamo gradaciju. Primjerice: „Oh, fuck, the car’s broken!“ U ovome slučaju „fuck“ dodaje emotivan ton, prepoznajemo da je osoba iznervirana, razočarana. Nešto jače značenje ima „fuck off“, no ipak osjećamo da je to daleko od našega „Jebem ti ****!“ Postoji i „fucking“, no on više služi kao pridjev ili prilog koji pojačava značenje riječi uz koju stoji: „That’s what happens when you have fucking brains!“
Znači, nužno u prijevodu na engleski gubimo dio intenziteta, kreativnosti i osebujnosti naše psovke.
Druga najčešća engleska psovka je „shit“. Također, mogli bismo reći, poprilično blaga za naše pojmove. No, u engleskome poprima niz pozitivnih i negativnih konotacija ovisno o kontekstu. Primjerice, kad kažemo za nešto „it’s shit“, znači to je nešto loše. Ako dodamo član, „the shit“, znači nešto dobro, a drugi član „a shit“ ima doslovno značenje. „Don’t touch my shit“ nije negativno, ali „I have to put up with his shit“ – negativno! Stoga, ni vulgarizam nije uvijek psovka i tu se pokazuje prevoditeljevo znanje, vještina i snalažljivost.
Prijevodi s hrvatskoga dodatno su složeni zbog niza popratnih izraza uz samu uvredljivu riječ. To može uključivati razne životinje, najčešće psa, intimne dijelove tijela, ali i religijske ikone: Isusa, Mariju, Boga i sl. U posljednjem se slučaju pogotovo mora biti oprezan pri prijevodu jer se u prenošenju u drugi jezik potpuno pogrešno može shvatiti vulgarizam i uvrijediti nečije osobne religijske osjećaje.
Pitamo se na kraju, što zapravo prevodimo?
Prevodimo osjećaj, prevodimo tu dodanu vrijednost koju vulgarizmi daju poruci, prevodimo intenzitet izraza, a tu nam ni jedan rječnik ne može dati jednoznačno rješenje, jer ovisi o situaciji, o osobi, o kontekstu, o sugovorniku i mnogim drugim faktorima.
Zaključno, možemo reći da se uvijek nešto izgubi u prijevodu vulgarizama. Često je prijevod psovke više zabavan nego uvredljiv. Međutim, trebalo bi izbjegavati tzv. lijene prijevode ili neprirodne prijevode, biti snalažljivi i pronaći izraz koji po intenzitetu i izvanjezičnom značenju najviše odgovara našem kontekstu.
Autorica članka: Jana Kegalj, prevoditeljica, lektorica, profesorica engleskoga jezika
